Autorica Sandrine Thomas, mala ribarka i zagovornica

Glasovi s mora je serija kolumni koja proširuje perspektive malih ribara uključenih u kampanju "Učinimo ribolov pravednim". Svaki mjesec, ribar će podijeliti svoje iskustvo rada na moru, stvarnost malog ribolova u svojoj zemlji i što se mora promijeniti kako bi se osigurala pravedna i održiva budućnost ribarstva u Europi.

Ovaj članak je sada dostupan na: Open Access Government

Ribarim dvadeset godina. Posljednjih nekoliko od tih godina, od COP15, također surađujem s organizacijom Blue Ventures na promicanju glasova malih ribara (SSF) u upravljanju oceanima. Unatoč bitnoj ulozi koju SSF-ovi imaju u održavanju obalnih zajednica i ekosustava, ostajemo nevidljivi prvenstveno europskim kreatorima politika. Novi europski Oceanski pakt, koji ne uspijeva definirati niti predstaviti SSF-ove, riskira nastavak ove pošasti.

Navedene ambicije Pakta da “promiče uspješno plavo gospodarstvo i podrži dobrobit ljudi koji žive u priobalnim područjima” su vrijedne divljenja. Ipak, one se ne mogu ostvariti bez priznavanja malih, lokalnih ribolovaca (SSF) i uloge koju mi moramo odigrati, niti ako zakonodavstvo nastavi favorizirati velike industrijske operatere u smislu donošenja odluka i pristupa financiranju i drugim resursima. Ne adresirajući ovu neravnotežu, će Pakt postati još jedna dobro namjeravana, ali neučinkovita politika.

Problem s trenutačnim diskursom
Ovo nepriznavanje malog ribarstva i njegove uloge u održivom upravljanju oceanima, dijelom je posljedica nedostatka osviještenosti među političarima. Samo se povremeno mali ribolov ističe ili raspravlja kao pozitivan primjer ribolovne prakse. Umjesto toga, veliki industrijski ribolov dominira političkim diskursom i podržan je politikom.

Pomorski sporazum, u svom sadašnjem obliku, uglavnom se usredotočuje na smanjenje ili uklanjanje nekoliko ciljanih praksi, poput koćarenja u određenim područjima i očuvanja nekih obalnih zona. Ne rješava značajno niti široko industrijske ribolovne prakse koje nastavljaju oštećivati ekosustave i monopolizirati resurse. Ključno je da ne definira jasno SSF-ove, niti priznaje našu raznolikost metoda i potreba.

Politika bez zastupanja
Jedan od razloga za ovo izostavljanje je strukturne prirode: male stočarske farme (SSF) nisu dovoljno federalizirane ili zastupljene u Europskoj uniji (EU). Nasuprot tome, industrijski ribolovni lobiji djeluju s golemim utjecajem. Rezultat je sloboda djelovanja za te lobije i, posljedično, politika koja učvršćuje njihovu dominaciju.

Članak 17. Zajedničke ribarstvene politike, koji od država članica zahtijeva korištenje transparentnih i objektivnih kriterija, uključujući one ekološke, socijalne i ekonomske prirode, pri dodjeli njihovih ribolovnih kvota brodovima, ključan je primjer toga. To je politika koja bi mogla biti transformacijska za male obalne ribarske zajednice i naše oceane, ali unatoč donošenju 2013., jedva se provodi. Umjesto toga, kvote ostaju koncentrirane u rukama velikih industrijskih flota, dok male obalne ribarske zajednice ostaju s mrvicama.
Nedostatak transparentnosti u dodjeli kvota, u kombinaciji sa snažnim lobiranjem, znači da su ribolovne mogućnosti učinkovito privatizirane i zadržane. Pravni sporovi traju godinama, s nesigurnim ishodima, kao što smo vidjeli u borbi za pristup plavoperajnoj tuni.

Zašto mali ribolov ima važnost
SSf-ovi nisu samo izvor održive lokalne hrane, već i vitalna baza znanja za znanstvenike koji prate učinke klimatskih promjena na morske vrste. U stvarnom vremenu vidimo promjene u obrascima migracija, mrijestilištima i zdravlju vrsta. Štitimo obale i održavamo pomorske tradicije koje povezuju zajednice. Također, sigurnije poslujemo unutar ekoloških granica favorizirajući ribolovne alate s niskim utjecajem.

I upravo sada, trend ‘razmišljanja o nasljeđu’ ili, drugim riječima, držanje zastarjelih struktura flote, sprječava obnovu SSF flota. Mnogi mali brodovi stariji su od 30 godina, stvarajući probleme s sigurnošću i udobnošću te čineći posao manje privlačnim mladima. Bez hitnih ulaganja, broj SSF-a će opadati, a s njima i naše tradicije, stručnost i pristupi koji donose brojne ekološke koristi ribolovnim zonama u kojima poslujemo.

Što se treba promijeniti
Ako je EU ozbiljna u namjeri da svoj Pakt o oceanima učini uključivim, mala ribarska plovila moraju dobiti strukturni prioritet. To znači:

Jasna definicija SSF-ova u Sporazumu odražava raznolikost vrsta opreme, ciljanih vrsta i regionalnih praksi.
Poboljšano predstavljanje na razini EU putem federalnog tijela sposobnog za izravno sudjelovanje u donošenju odluka.
Potpuna provedba članka 17. uz transparentnu dodjelu kvota kojom se daje prednost ribarstvu s malim utjecajem.
Rezerviranje obalnog pojasa od 12 milja za plovila do 24 metra.
Namjenski programi obuke za mlade za ulazak u malo ribarstvo i srodna pomorska zanimanja.
Ulaganje u moderne flote, zamjena dotrajalih plovila sigurnijim, učinkovitijim i ekološki prihvatljivijim brodovima.

Osim ovih predloženih promjena, javnost treba biti više svjesna našeg rada te ekoloških i povezanih ekonomskih rizika s kojima se suočavaju naši oceani. Kampanje poput "Make Fishing Fair", kampanje koju koordiniraju LIFE i Blue Ventures, igraju ulogu u upozoravanju političara na te rizike, ali zbog ograničenih resursa ovo zagovaranje ostaje ograničeno na malu publiku. Trebalo bi ih proširiti i na javnost. Potrošači imaju ključnu ulogu u povećanju potražnje za lokalnom ribom ulovljenom na održiv način, stvarajući tako još jedan oblik političkog pritiska.

Put naprijed za Europski oceanski pakt
EU ima priliku uskladiti svoj Oceanski pakt s ciljevima u području klime, bioraznolikosti i ruralnog razvoja, ali samo ako male obalne ribolovce (SSF) tretira kao središnje, a ne sporedne aktere. To zahtijeva više od retorike; zahtijeva konkretne obveze i financiranje.

Kao mali ribar, svjestan sam uloga. Naš posao je više od zarađivanja za život; radi se o čuvanju mora za buduće generacije i spremni smo preuzeti taj teret. Pitanje je: hoće li nam EU konačno dati mjesto za stolom koje zaslužujemo?